Homerova Odiseja: Potpuni vodič kroz epsku poemu

inicio » cultura » Homerova Odiseja: Potpuni vodič kroz epsku poemu

Odiseja je jedno od onih djela koje, čak i bez da je pročitamo u cijelosti, svi prepoznajemo. Njen utjecaj se osjeća u zapadnoj književnosti stoljećima. od davnina do danas, a njegova mješavina avanture, lukavstva i čežnje za domom ostaje snažno ljudska. Pripisuje se Homeru i napisana je na starogrčkom jeziku, a nalazi se u srcu Trojanskog ciklusa, kao velika priča o povratku kući.

Osim mita, ono što je fascinantno jeste njegov mehanizam: narativ počinje in medias res, junak nije samo snaga već metis, ta lukavost što mu omogućava da se izvuče iz nevolje, a bogovi neprestano intervenišu u sudbinu smrtnika. U ovim redovima naći ćete kontekst, strukturu, obilazak radnje pjesmu po pjesmu, ključne teme, likove, njegovi glavni prijevodi na španski i njegov uticaj na književnost, muziku, film, televiziju i pozorište.

Šta je Odiseja i gdje se ona uklapa?

Odiseja (na starogrčkom Ὀδύσσεια, Odýsseia; na latinskom Odyssea) je epska pjesma u 24 pjevanja koja je dio Trojanski ciklusUnutar ove grupe, tradicionalno se povezuje sa "Povratcima" (Nóstoi) i Telegonijom, djelima koja upotpunjuju panoramu onoga što se dogodilo nakon pada Troje.

Sastavljen je u onome što je poznato kao Homerski dijalekt i, prema većini stručnjaka, njegova pisana potvrda dogodila se između 8. i 7. stoljeća prije nove ere, vjerovatno u grčkim naseljima na zapadnoj obali Male Azije (današnja azijska Turska). Dugo vremena se prenosio usmeno putem eada (aeda), s memoarima koji su se mogli razlikovati u detaljima. svjesno ili nesvjesno.

Autorstvo, prenos i metrika

Tradicionalno se pripisuje Homeru, istom pjesniku koji je napisao Ilijadu. Postoji debata o njegovom identitetu ("homersko pitanje"), ali svi se slažu oko važnosti usmene tradicije u njegovoj mašti. U 19. stoljećuHeinrich Schliemann je pružio arheološke dokaze o civilizacijama sličnim onima opisanim u pjesmama, otvarajući debatu koja još nije u potpunosti zatvorena.

Pojavom alfabeta, oba epa su se mogla prepisivati ​​(već u 9. vijeku prije nove ere kopija se smatra vjerovatnom), iako dominantno datiranje smješta Odiseju u 8. vijeku prije nove ereNajstarije sačuvano kritičko svjedočanstvo je izdanje Aristarha iz Samotrake (2. vijek p.n.e.), koje je bilo ključno za utvrđivanje teksta.

Metrička kompozicija koristi daktilski heksametarSvaki stih se sastoji od šest stopa, uglavnom daktila (— ∪ ∪), s mogućim spondejima (— —), a posljednja stopa se može riješiti kao spondej ili trohej. Ritam je artikuliran cezurama, koje organiziraju disanje i muzikalnost recitacije.

Opšta struktura i početna tačka

Djelo je podijeljeno na 24 pjevanja i, kao i mnoge epske pjesme, počinje in medias res: junak je godinama bio odsutan od kuće, a kroz njegove priče saznajemo šta se dogodilo. Naracija je organizirana u tri glavna dijela: Telemahija (I–IV), povratak Odiseja (V–XII) i osveta (XIII–XXIV).

Tematska jezgra je nostos, povratak Odiseja (Uliksa, u latinskoj verziji) na Itaku, koji nakon deset godina borbe u Troji provodi još deset godina vraćajući se. U međuvremenu, njegova supruga Penelopa i sin Telemah podnose opsadu palate. pohlepni prosci koji troše njenu imovinu i vrše pritisak na nju da se uda.

Radnja po narativnim blokovima

Kako ništa ne bismo propustili, detaljno prolazimo kroz radnju, integrirajući epizode i motive onako kako se pojavljuju u pjesmama naznačenim u izvorima. Vidjet ćete imena i mjesta ključ za sekvencu.

Telemahija (Pjevanje I–IV)

Sve počinje sa vijeće bogovaAtena posreduje kod Odiseja da napusti Kalipsoino ostrvo i vrati se na Itaku. Uzimajući prvo lik Mentesa, a zatim Mentora, boginja tjera Telemaha da se preseli: mora tražiti vijesti o svom ocu u Pilu i Sparti.

Telemah saziva skupštinu na Itaki kako bi zaustavio prosce koji pustoše palaču. Penelopa, vjerna i lukava, odlaže svoju odluku s trikom s pokrovom: danju tka, a noću raspetljava. Uz pomoć Atene, Telemah nabavlja brod i isplovljava.

U Pilu ih dočekuje Nestor, usred hekatombe protiv Posejdona. Nestor se prisjeća svog povratka iz Troje (i tragedije Agamemnona), ali nema vijesti o Odiseju; predlaže da posjete Menelaja u Sparti. Atena čudesno odlazi, impresionirajući prisutne i Pisistratus, sin Nestorov, prati Telemaha.

U Sparti, Menelaj i Helena ih dočekuju. Menelaj prepričava svoj susret s Protejem, koji mu je otkrio da je Odiseja zarobila nimfa Kalipso. Nazad na Itaki, prosci planiraju zasjedu protiv Telemaha po njegovom povratku. rastuća napetost dok mladić žuri sa svojom istragom.

Povratak Odiseja (Pjesma V–XII)

Zeus šalje Hermesa da naredi Kalipso da oslobodi Odiseja. Nimfa nevoljko pristaje. Junak gradi splav i plovi sedamnaest dana; Posejdon, bijesan zbog uvrede nanesene njegovom sinu Polifemu, podiže žestoku olujuUz pomoć Atene, Odisej iscrpljen stiže do obale.

Atena ulazi u snove Nausikaje, feačke princeze u Šeriji, kako bi nju i njene robove dovela do rijeke. Odisej, prekriven solju i iscrpljen, odmjerenim riječima traži sklonište; Nausikaja mu govori kako da se predstavi njenoj majci, kraljici, i gdje da čeka. šuma posvećena Ateni, prije ulaska u palatu.

Na Alkinojevom dvoru, Odisej se pojavljuje kao molitelj. Kralj ga gostoljubivo dočekuje i čak predlaže mogućnost braka, ponudu koju junak odbija. Održava se veliko slavlje: atletske igre - gdje Odisej iznenađuje bacanjem diska - a bard Demodok pjeva o epizodama iz Troje. Čujem konjaOdisej briznu u plač, a kralj ga pita za njegov pravi identitet.

Odisej započinje svoju priču: nakon Izmara, grada cikoniTrpe gubitke; zatim stižu u zemlju Lotofosa, čiji lotos umrtvljuje njihovu želju za povratkom. Kasnije, na ostrvu Kiklopa, Polifem proždire svoje pratioce, a ostale zatvara u svoju pećinu.

Koristeći lukav plan, Odisej napije Kiklopa, naoštri štap i oslijepi ga dok spava. Da bi pobjegao, svaki član posade veže se za trbuh krave i prolazi ispod divove ruke koja ga pipa. Sada siguran, junak se ne može suzdržati i viče njegovo ime, izazivajući Polifemovo prokletstvo i gnjev... Posejdon.

Sljedeća stanica je ostrvo Eol, koji Odiseju daje kožnu torbu s povoljnim vjetrovima. Baš kad će stići do Itake, mornari, iz radoznalosti ili nepovjerenja, otvaraju torbu: vjetrovi divlje pušu i oluja ih tjera. Nakon višednevne tjeskobe, stižu na kopno Laestrigoni, gigantski kanibali koji pustoše njihovu flotu.

Sa onima koji ostanu, Odisej stiže do Kirkino ostrvoČarobnica, opčinjena njime, drži ga godinu dana, ali ga konačno pušta, ali ne prije nego što ga upozori da mora sići u Had da se konsultuje s prorokom Tiresijom. U podzemnom svijetu, nakon žrtvovanja, Tiresija predviđa težak povratak; Odisej vidi svoju majku Antikleju, poznate žene i pale junake, a na kraju se pojavljuje i Herkulova sjena.

Nazad na moru, slijede Kirkin savjet kako bi savladali pjesma sirenaMornari začepe uši voskom, a Odisej se veže za jarbol kako bi ih mogao čuti, a da ne podlegne. Zatim izvlače žrijeb. Scila i Haribda, i stižu do Trinakrije, ostrva Sunca. Uprkos upozorenju, njegovi pratioci žrtvuju svetu stoku Heliosu; Zeus ih kažnjava munjom koja potapa brod. Samo Odisej preživljava, odvučen nazad na Kalipsoino ostrvo, čime se priča završava.

Povratak na Itaku i osveta (Pjesma XIII–XXIV)

Feačani uzimaju Odiseja na brod i ostavljaju ga da spava na Itaki s bogatim darovima. Atena prerušen u prosjaka kako bi izbjegao preuranjene preglede i šalje ga u kolibu svog vjernog svinjara Eumeja.

Eumej ga dočekuje s hranom i skloništem, ne znajući ko je on. U međuvremenu, Atena govori Telemahu da se oprezno vrati: prosci su planirali da ga ubiju po povratku. Eumej prepričava svoj život i porijeklo, a atmosfera se ispunjava povjeravanjem i pripremama.

Kada Telemah stigne na Itaku i ode u tor, Odisej mu se otkrije uz pomoć Atene. Otac i sin se prihvaćaju i planiraju osvetu, oslanjajući se na Ateninu podršku. Zeus i AtenaTenzije rastu pred konačni udarac.

Već u palati, prosjaka prepoznaje samo njegov stari pas argos, koji umire nakon što ga je vidio. Usred ruganja i udaraca prosaca, pojavljuje se još jedan prosjak, Irus, i izaziva Odiseja na borbu, samo da bi bio teško poražen. Poniženje samo izoštrava junakovu odlučnost.

Penelopa dugo razgovara s nepoznatim strancem; kada naredi Eurikleji da ga okupa, dojilja otkriva ožiljak od vepra koji je Odisej nosio od mladosti i prepoznaje ga. On joj se nameće strateška tišina kako ništa ne bi pokvarilo planove.

Sljedećeg dana, grmljavina koju je Zeus začuo na vedrom plavom nebu protumačena je kao povoljan znak. Odisej testira odanost slugu i sluškinja; Gatar, Telemahov prijatelj, predviđa krvlju umrljane zidoveNeki udvarači su nemirni, ali većina se podsmjehuje upozorenju.

Stiže takmičenje u streličarstvu: Penelopa nudi brak onome ko može zategnuti Odisejev luk i natjerati strijelu da prođe kroz dvanaest poravnatih sjekira. Niko ne uspijeva. Prosjak insistira na pokušaju: on lako zateže, pucaj i udariNa njegov znak, Telemah se naoruža i pokolj započinje.

AntinousVođa kola pada sa strijelom kroz grlo dok pije; širi se panika. Uz Ateninu pomoć, Odisej i vjernici ubijaju prosce; izdajnički robovi su obješeni, a pastir Melantije je kažnjen istom mjerom. Eurikleja zapaljuje dvorište palate i pročišćava ga sumporom.

Kada se pojavi pred Penelopom, ima ovu sumnju: prošlo je mnogo godina i Odisejev izgled se promijenio. Opisuje tajnu bračnog kreveta sagrađenog od maslinovog debla i ona ga prepoznajeJunak mu priča o svojim avanturama i najavljuje da ga čeka još jedno putovanje prije nego što uživa u mirnoj starosti.

U posljednjoj pjesmi, duše prosaca silaze u Had i pričaju šta se dogodilo Agamemnonu i Ahileju. Odisej posjećuje svog oca Laerta, koji radi u voćnjaku; daje se prepoznati po ožiljku i sjećanju na drveće koje mu je otac poklonio kao djetetu. Rođaci mrtvih sazivaju skupštinu i zahtijevaju osvetu; Laert ubija Antinojevog oca kopljem, a kada je borba bila na rubu eskalacije, Atena nameće mir među Itačanima.

Glavni likovi

Odisej (Uliks) je kralj Itake, sin Laerta i Antikleje, muž Penelope i otac Telemaha. Odlikuje ga duhovitost: njegova metis, lukav, teži koliko i njegova vrijednost. Bio je ključan u Troji s idejom konja.

Penelopa je ideal vjernosti i razboritosti. Proganjana od strane prosaca dvadeset godina, ona se opire lukavstvom pokrova. Njeno prepoznavanje maslinova kreveta je jedno od najintimnijih trenutaka iz pjesme.

Telemah počinje nesigurno i neiskusno, ali ga putovanje jača. Po povratku, udružuje se sa svojim ocem i postaje odrastao/odrasla izvršavanje osvete.

Atena, boginja mudrosti, štiti i vodi Odiseja i Telemaha. Njena intervencija je stalna, od početnih impulsa do konačno smirenje u Itaki.

Posejdon je bog antagonist: nakon što je Polifem oslijepljen, on pokušava spriječiti junakov povratak. Polifem, Kiklop, primjer je bezakonite brutalnosti; njegova kletva oslobađa mnoge nesreće.

Kirka i Kalipso utjelovljuju zavodljivu prirodu zaobilaznih puteva: čarobnica koja zadržava junaka godinu dana uz bankete i nimfa koja nudi besmrtnost u zamjenu za ostanak. Oboje dokazuju Odisejeva odlučnost da se vrati kući.

Teme i motivi

Putovanje (i fizičko i moralno) strukturira cijelo djelo. Svaka faza dodaje iskušenja koja oblikuju junaka i, zauzvrat, istražuju ljudsko stanje: želja, strah, lojalnost, identitet.

Bračna ljubav i vjernost provlače se kroz priču: Penelopino čekanje i otpor iskušenjima stavljaju par u središte. porodična vrednostPotraga za Telemahom i ponovni susret s Laertom jačaju veze.

Dom i zemlja kao sudbina: Itaka nije ni luksuz ni carstvo, ona je mjera vlastitog. U samoći mora, Odisej čezne za svojim krevetom, njena zemlja, miris masline.

Božanska intervencija: kao u Ilijadi, bogovi prevagnu na vagu. Atena štiti, Zeus pečati munjama i Posejdon se osvećujeSmrtnici su figure na većoj ploči.

Jezik, stil i kulturno naslijeđe

Odiseja koristi formulaičan jezik (tipičan za usmenu tradiciju) i ponavljajuće epitete, s ciljem daktilski heksametar održavajući muziku stiha. Ova kadenca je olakšala aedsima da pamte i recituju djelo generacijama.

Kulturni utjecaj je ogroman. Riječ "odiseja" postala je sinonim za napornu avanturu na španskom, a "mentor" mudar savjetnik. Njegovi odjeci Pojavljuju se u romanima, pjesmama, pozorištu, filmu, televiziji i stripovima.

Značajne adaptacije i prerade

literatura

James Joyce je prepisao mit na moderan način u Ulises, sažimajući dan u Dublinu. José Vasconcelos pod nazivom Uliksov kreolski njegovu autobiografiju, a Leopoldo Marechal je rekreirao putovanje u Adam BuenosayresRobert Graves se igrao s autorstvom u Homerova ćerkaCésar Mallorquí je ispričao savremene odjeke u Izgubljeni putnik, y Daniel mendelsohn isprepleteno čitanje, biografija i putovanja u Odiseja. Otac, sin, ep.Marvel Comics je priču prenio u stripove u svojoj kolekciji Marvel Illustrated.

Muzika

Izdvajamo Epski: Mjuzikl, autora Jorgea Rivera-Herransa, koja prevodi homerske epizode na savremeni scenski i zvučni jezik.

Film i televizija

Georges Méliès je ubrzo izašao iz mita sa... L'Île de Calypso: Ulysse et le géant Polyphème (1905). Premijera je bila 1911. godine. L'Odissea. U 1954, Kirk Daglas sa zvezdicom Ulises, snimljen u okruženjima povezanim s homerovskim odlomcima.

RAI je svirao sa muzičkom parodijom 1964. godine (časopis Odisejaiznutra Biblioteka Studio Uno). Mini-serija je stigla 1968. godine. Odiseja (Avanture Uliksa), sa pozorišnim ugođajem u zatvorenom prostoru. Burbank Films objavio je animirani 1987. godine, a francusko-japanski anime Ulysses 31 pomjerio je odiseju u 31. vijek.

Godine 1991, Canale 5 je emitovao televizijski mjuzikl (L'Odissea) sa Sylvom Koscinom kao Atenom. Godine 1997. mini-seriju je režirao Andrei Konchalovsky Odiseja sa Armandom Assanteom. O brate, gde si umetnik? (2000), djelo braće Coen, slobodno je rekreiralo strukturu iz vremena Velike depresije. Također se spominju Povratak (2024), autora Uberta Pasolinija, i Odiseja (2026) pripisan Christopheru Nolanu.

pozorište

Kompanija Els Joglars je svoju verziju donijela na televiziju (1976), a zatim i na pozornicu sa Odiseja, premijerno je izvedena 1979. u Palma de Mallorci i trajala je do marta 1980. Ironična perspektiva i meta-pozorišna predstava približile su klasik novoj publici.

Španski prijevodi i studijski resursi

U hispanoameričkoj sferi postoji bogata tradicija: Gonzalo Pérez (1550), Mariano Esparza (1837, u stihovima), Antonio de Gironella (1851, u stihovima), Luis Segala i Estalella (1910), Ángel María Garibay K. (1931), Fernando Gutiérrez González (1951, u heksametrima), José Manuel Pabón i Suárez de Urbina (1982), José Luis Calvo Martínez (1988), Carlos García Gual (2004), Pedro C. Tapia Zúñiga (2013, u stihovima) i Marta Alessi (2025, stih).

Prvi prijevod na španski jezik koji je napravila žena je onaj Laura Mestre Hevia, još uvijek djelimično neobjavljeno. Nedavno je Argentinka Marta Alesso predložila novu verziju u stihovima namijenjenu latinoameričkoj javnosti koja govori španski.

Nedavna izdanja i studije uključuju: Odiseja. Svezak I, Pjevanje I–IV (CSIC, 2022; uvod i kritičko izdanje Mariano Valverde Sánchez; prijevod i bilješke José García López; revizija Esteban Calderón Dorda); izdanje Gredos (1982/2002) s uvodom Manuela Fernándeza-Galiana i prijevodom Pabón; Austral (Espasa-Calpe, 1951/2006) sa Segalà i Estalella; Alianza Editorial (2004) s prijevodom Garcíe Guala; Cátedra (1988) sa Joséom Luisom Calvom; Porrúa (1960) sa Segalom i Estalellom; i UNAM (2013) s prijevodom Pedra C. Tapia Zúñige i uvodom Albrechta Dihlea.

Među akademskim alatima, ističu se sljedeći: Homerov rječnik od Georga Autenrietha (1891; engleska verzija iz 1880. zasnovana na njemačkom originalu iz 1873.), dostupna s elektronskim indeksom iz Projekta Perseus. Također studija Carle Bocchetti, Ogledalo muza (Univerzitet u Čileu, 2006, na CHS-u), rad Francisca Javiera Gómeza Espelosína o putopisnim pričama u Odiseji (1994), teza Ángela Luisa Hocesa de la Guardia Bermeja o društvenoj zavisnosti kod Homera (UCM, 1992) i prozna adaptacija djela Charles Lamb, Uliksove avanture, čije je prvo poglavlje dostupno u PDF formatu.

Homer: pjesnik i "homersko pitanje"

Homer (8. vijek p.n.e.) je ime koje koristimo za označavanje autora Ilijade i Odiseje, zajedno s takozvanim Homerovim himnama. Neki se zalažu za višestruko autorstvo ili dugu usmenu historiju; u svakom slučaju, tradicija je temelj koji održava ove pjesme. Iskopavanja Schliemannova djela su pojačala vezu između mita i arheološke stvarnosti, podstičući kontroverzu koja još uvijek bjesni.

Povezani tekstovi, starije verzije i korisni linkovi

U rimskom svijetu, Livije Andronik je komponovao Odusija, prva latinska verzija Odiseje čiji su fragmenti sačuvani. Paralelno s tim, repozitoriji kao što su Wikimedia Commons nude kategorije posvećene Odiseji i Odiseju; Wikiquote prikuplja citate, a Wikisource pruža španske prijevode i kompletan grčki tekst.

Za čitanje i konsultacije, PDF-ovi su dostupni u bibliotekama i obrazovnim portalima: ILCE digitalna biblioteka, materijali vlade Mendoze i repozitorij CJPB-a u Urugvaju vode do verzija za preuzimanje. Korisne su kao prve aproksimacije, iako ih vrijedi uporediti sa modernim kritičkim izdanjima.

Što se tiče televizijskog i parodijskog emitiranja, RAI je istraživao formate kao što su Biblioteka Studio Uno (sa Odiseja (1964.) i Canale 5 su 1991. godine postavili dvodijelni mjuzikl, s prilagođenim pjesmama i scenskim znakovima (Sylva Koscina kao Atena), demonstrirajući elastičnost mita da se prilagodi popularni kodovi.

U cjelini, Odiseja do nas dopire kao mozaik: pjesme prenesene aedsima, pisani zapisi iz 8. vijeka prije nove ere, aleksandrijsko izdanje iz 2. vijeka prije nove ere, te vrlo dug niz prijevoda, adaptacija i studija koje nam danas omogućavaju da tekstu pristupimo u više slojeva, od metra daktilskog heksametra i njegovih cezura do analize motiva poput gostoprimstva, identiteta i povratak kući.

Ko god se udubi u nju, pronaći će dinamičnu priču, punu nezaboravnih epizoda (Kikoni, Lotofosi, Kiklopi, Eol, Lestrigoni, Kirka, Had, Sirene, Scila i Haribda, Helios, Kalipso) i kraj koji ne samo da obračunava na Itaki, već i uspostavlja red lične, porodične i građanske, s Atenom koja zapečaćuje mir kako bi se svakodnevni život mogao vratiti u normalu.