Putovanje kroz vještičju pijacu: obredi, jatirije i kontrast

inicio » cultura » Putovanje kroz vještičju pijacu: obredi, jatirije i kontrast

U srcu La Paza, na preko 3.600 metara nadmorske visine, otkriva se prizor koji kao da je iz nekog drugog vremena: kaldrmisane ulice, lebdeći dim tamjana, a između štandova obećanje lijekova, amajlija i molitvi koje povezuju ljudsko sa svetim. Tamo, u nizu uskih ulica u blizini bazilike San Francisca, nalazi se ono što mnogi znaju kao pijacu vještica, prostor gdje koegzistiraju turizam, tradicija i andska religioznost koja se neprestano iznova izmišlja. Ova tura po misterioznoj pijaci vještica To nije samo vizualno iskustvo: to je putovanje kroz rituale i simbole koji odolijevaju testu vremena.

Ne gledamo u egzotično okruženje, već u živi teritorij. S jedne strane, ruksaci i fotoaparati znatiželjnih posjetitelja; s druge strane, lokalno stanovništvo koje tajno dolazi da se konsultuje s takozvanim yatirijima, "onima koji znaju", vračevima i vračicama koji čitaju listove koke, pripremaju žrtvene darove i obavljaju čišćenja. Između ulice Linares i naselja El RosarioTrgovine prehrambenih proizvoda koegzistiraju sa zanatskim radionicama i štandovima koji, bez pompe, održavaju ritualno sjećanje na Ande. Vođene ture su u izobilju - često završavaju u Muzeju koke - ali suština ovih ulica ne može se u potpunosti uhvatiti u kratkoj posjeti.

Susjedstvo koje spaja odanost, trgovinu i turizam

Sklop ulica u blizini bazilike San Francisca postaje krug u kojem se čini da sve ima svoje mjesto: hosteli, trgovine, restorani i male trgovine, svi povezani. Štandovi su raspoređeni u cik-cak uzorku I posjetioce zanosi šapat glasova koji nude čarolije, svijeće i parfeme obećavajući sreću ili ljubav. Međutim, ispod vreve i gužve, nazire se ritam svetog: tu su diskretni pogledi, namjerni koraci i nepisani bonton koji poziva na poštovanje.

Nude se pješačke ture koje će vam pomoći da shvatite historiju mjesta i njegov pogled na svijet, a vode ih stručnjaci koji objašnjavaju značenja i rituale; možete se konsultovati primjeri itineraraMnoge od ovih tura završavaju se u Muzeju koke, gdje se kontekstualiziraju najznačajnija biljka regije i njena ritualna uloga. Nije sve spektaklKomšije svakodnevno lutaju istim ovim ulicama, kupujući potrepštine za blagoslov kuće, otvaranje biznisa ili popravljanje loše veze. Granica između svakodnevnog i izvanrednog ovdje nije linija; to je nit koja se zapetlja na svakom koraku.

Među onima koji se neprimjetno šetaju susjedstvom su i jatirije. Nije ih lako prepoznati jer ne nose uniforme. Mnogi nose chuspe —vreće ispletene od devine vune — sa svežnjevima lišća koke, raspela, relikvija i predmeta korištenih u njihovim ritualima. Njihovo prisustvo se više naslućuje nego što se pokazuje; pojavljuju se, ležerno razgovaraju, posmatraju robu i provlače se između tezgi s lakoćom onih koji su oduvijek bili dio krajolika.

Šta se prodaje: od svakodnevne amajlije do svetog amblema

Inventar onoga što je izloženo na ćebadima i pultovima je ogroman koliko i magnetičan. Vide se ukrasne lobanje, napitci protiv uroka i praškovi za sreću.Također se nalaze boce koje obećavaju zaposlenje, buketići ljekovitog bilja koje "liječe sve ili gotovo sve", gelovi od rute i kolonjske vode koje navodno privlače novac. Uz njih se nalaze i maslaci koji tvrde da "uzgajaju kosu", palo de santo (sveto drvo), tamjan u hiljadu mirisa i boja, te runo ili niti lamine vune s vrlo specifičnom simboličnom upotrebom.

Asortiman upotpunjuju raspela, bodeži i rezbareni drveni križevi Djevice Marije i andski križevi. Tu su i narukvice, ogrlice i naušnice ukrašene sjemenkama huayruro - crvenim i crnim, koje predstavljaju sreću - kao i šećerne lutke namijenjene "zaslađivanju" svakodnevnih teškoća. Tu su tradicionalni instrumenti poput marakasa, flauta i štapova za kišu, kao i "okrepljujuće" losione za muževnost, svijeće za privlačenje ljubavnika, praškove za "odbijanje" zavisti i voštane figure dizajnirane za aktiviranje ljubavnih čarolija. Ponuda je beskrajna za laike, ali oni koji dolaze s jasnim zahtjevom tačno znaju šta da izaberu i od koga da to traže.

Među takvom raznolikošću, postoje dva neosporna protagonista: list koke i sullus, odnosno lama, alpaka ili drugi životinjski fetusi. Koka je žrtva i proročište, sredstvo za konsultacije i most prema božanskom u čitanjima koja izvode jatiri. Sului, s druge strane, garantuju značajnije isplate Majci Zemlji; često su dio složenijih i skupljih ritualnih stolova. Trgovci uporno objašnjavaju da ovi fetusi potiču od spontanih pobačaja, od potomaka koji ne prežive hladnoću na nadmorskoj visini ili koji se pojavljuju u klaonicama u maternicama svojih majki. Pojašnjenje koje odražava utisak koji izaziva pogled na njih kako vise u svežnjevima na vidiku svih.

U jednom od tih uličnih razgovora, Marcela - prodavačica s narančasto obojenom kosom i osmijehom zlatnih zuba - izgovara frazu koja sažima sve: "Ovdje možeš naći sve, sine, apsolutno sve." Ta fraza zvuči kao improvizirani slogan. Ipak, to je činjenica. Pored toga, male boce i omoti ispunjeni direktnim porukama - više sreće, više ljubavi, više novca - koegzistiraju s tišinama i gestovima koji govore isto koliko i etikete. Turistički vodiči često označavaju ovo mjesto kao "obavezno posjetiti", a ne nedostaje preporuka u časopisima i turističkim kanalima koji se, između ostalih ruta kroz Boliviju - od centra La Paza do slanih ravnica Uyuni - fokusiraju na ovo tržište zbog njegovog neospornog magnetizma.

Avgust i Majka Zemlja: Kada "Ona otvori usta"

Ako postoji mjesec koji utjelovljuje intenzitet rituala, to je august, sezona Pachamame. Kaže se da tada "Zemlja otvara usta" i da je treba "hraniti" prinosima. Belinda, iscjeliteljica iz El Alta, snažno sažima: "To su otvorena usta; morate uložiti novac", kaže on, misleći na poklone. Svaka ponuda je prilagođena potrebama osobe koja je traži: ljubav, posao, prosperitet, zdravlje ili zaštita. Ne postoje dva identična ritualna stola, iako dijele zajedničko simbolično srce.

Takozvane stolove ili zemljane uplate pažljivo sastavljaju jatiri. Unutra se nalaze slatkiši u obliku kuća ili srca, vuna, listovi koke, aromatične smole, voće, cvijeće, sjemenke, med, devina mast i šarena kolekcija šarenih "slatkiša" koji predstavljaju koncepte poput sreće, novca, puta, mira ili zdravlja. Najskuplji stolovi uključuju sullu, a kada se završe, vežu se koncem ili tankim užetom prije nego što se spale. Spaljivanje nije samo ritualni završetak: to je čitanje, prevođenje i poruka.

Stojeći iznad žara, yatiri posmatra smjer dima, kako smola pucketa i brzinu kojom plamen proždire sastojke. "Dobro je prošlo, prekrasno je", komentira Belinda kada vatra "progovori". U tom trenutku izgovara se riječ jallalla, kečuansko-ajmaranski termin koji u svojoj suštini spaja nadu, slavlje i blaženstvo. To je istovremeno i molba i zahvala., lingvistički most između ljudske volje i volje zemlje. Kada sve završi, žar i pepeo se zakopavaju: ciklus se zatvara, a ono što je ponuđeno vraća se u tlo koje ga održava.

Vatra, sveprisutna, djeluje kao posrednik. Konzumirati, transformirati, prevesti: tri glagola koja su ovdje ista radnja. Plamenovi pretvaraju želje u znakove koje specijalista tumači kako bi dao preporuke ili upozorenja. Nema pretvaranja: postoji kodeks naučen strpljivo, prenošen kroz generacije koje preuzimaju odgovornost "znanja kako njegovati" život i "znanja kako ga izliječiti", dva izraza koja sažimaju dvostruku mudrost pripisanu ovim andskim duhovnim vodičima.

Yatiri: "oni koji znaju" i čitaju ono što drugi ne vide

Yatiri ne izvikuju svoja imena. Ako ih prepoznate, to je po malim detaljima: tamnom šeširu, načinu na koji dodiruju listove koke, tempu kojim provjeravaju štandove. Listovi koke, križevi, lanci i relikvije putuju u njihovim chuspama.; alati za čitanje, liječenje, zaštitu i savjetovanje. Učili su od svojih starijih i, u mnogim slučajevima, izvještavaju da su ih "pozvali" munje, vizije ili intenzivni snovi koji su ih vodili. Zajednica im se okreće kako bi razgovarala sa svojim precima čuvarima: ahačilama i avičama, prisutnostima koje ih vode, štite i prate u andskom svjetonazoru.

Pored biljaka, korijenja i smola, poznaju "kamenje planine" i jezik snova. Vrše čišćenja kako bi uklonili prepreke i izvode iscjeljenja koja kombiniraju molitvu, dim i geste. Njegovo najpoznatije oružje je list koke.Na ćebetu, stolu ili podu, oni rašire karte kao da miješaju karte i izvlače odgovore iz svog položaja, blizine ili kontakta. Ovim čitanjem odgovaraju na konkretna pitanja, opisuju moguće buduće događaje i preporučuju načine za prevazilaženje prepreka. Ovo nije proricanje sudbine na sajmu; to je okvir značenja sa svojim vlastitim pravilima i kodovima.

Naslijeđe, znanje i kontroverze na vidiku

Kulturna vrijednost tržnice službeno je priznata 2019. godine, kada ju je Gradsko vijeće La Paza proglasilo mjestom nematerijalne kulturne baštine. Njegov status kao prostora znanja bio je cijenjen., mjesto gdje prinosi i rituali obuhvataju svjetonazor široko rasprostranjen u cijeloj andskoj regiji. Međutim, ova razlika ga nije zaštitila od kontroverzi. Turizam - impresioniran obiljem sullusa koji je izložen - koegzistira s pritužbama i kontrolama kako bi se spriječile prakse koje su protiv očuvanja divljih životinja.

Prodavači ponavljaju isti argument svaki put kada nekoga iznenade viseći fetusi: potiču od prirodnih pobačaja, od beba koje nisu mogle izdržati hladnoću ili od beba koje su pronađene u klaonicama u maternici svojih majki. Ali debata nije ograničena samo na SullusaVlasti su na nekim policama pronašle dijelove ili primjerke vrsta poput šišmiša, guštera, lisičjih šapa i krastača. Zdravstveni rizik i obaveza zaštite okoliša doveli su do pojačanih kontrola i nadzora, u pokušaju da se održi ravnoteža između zaštite drevnih običaja i borbe protiv trgovine životinjama.

Privlačnost mita: između svetog i grotesknog

Kažu da su strani posjetioci popularizirali naziv "vještičja pijaca". Prije nego što je naselje postalo poznato, čiflere (prodavači bilja) su već zauzimali ove uglove, nudeći lijekove i savjete. Vremenom su turistički vodiči to mjesto označili kao "obavezno posjetiti"., a protok znatiželjnih posmatrača je uradio ostalo. Danas, zanatske radnje koegzistiraju sa štandovima tradicionalne medicine gdje možete kupiti kompletan ritualni sto, amulete za svaku bolest i napitke svih vrsta.

Mjesto živi u stalnom paradoksu. Za neke, njegova estetika može graničiti s grotesknim; za mnoge druge, to je utočište na otvorenom gdje se poštuje Majka Zemlja. "Ovdje poštujemo našu majku", šapuće prodavač, odmah predlažući kornjaču za produženje života, sovu za proširenje mudrosti ili kondora za sigurno putovanje i sreću. Među najpopularnijim proizvodima je i sapun "Come to Me". — navodno neodoljiv za privlačenje partnera — i dobro poznati losion "7 mačoa", za koji prodavači smijući se tvrde da "pouzdano nikad ne omane". Police su prekrivene desetinama bočica: mješavina, sapuna, balzama, napitaka, eliksira i mješavina s kategoričkim etiketama.

Osim komercijalne privlačnosti, ovo naselje služi kao ogledalo grada koji komunicira sa svojim božanstvima, a istovremeno dočekuje one koji dolaze izvana. Sveto i profano idu ruku pod ruku Između oblaka dima i šarenih mozaika. Za putnika, iskustvo može izgledati kao muzej bez vitrina; za poklonika, svakodnevni oltar kojem se čovjek vraća iznova i iznova. Ova dualnost, daleko od toga da je iskrivljuje, održava je živom i pretvara je u prag između dva svijeta: onog mitova koji traju i onog kamera koje ih pokušavaju zabilježiti.

Priče, čitanja i vođene ture

Oni koji se upuste u ove ulice s vodičem dobijaju informacije o kontekstu i historiji: šta znače boje ritualnih slatkiša, kada izvršiti plaćanje, kako se postavljaju stolovi i kako ispravno pozdraviti i naručiti. Mnoge rute završavaju u Muzeju koke, gdje razumijemo zašto je ovaj list više od simbola: to je ritualna hrana, lijek i alat za proricanje. Ova mješavina objašnjenja i iskustva omogućava nam da vidimo da se ispod tegli i svijeća krije mreža značenja, jednako složena koliko i koherentna.

Izvan vođenih tura, živahna atmosfera susjedstva poziva vas na opuštenu šetnju. Razgovori se javljaju prirodno, savjeti se pojavljuju kada ih najmanje očekujete, a odjednom, gest otkriva više od dugog razgovora. Ključ je poštovanjePitajte, slušajte, prihvatite da nije sve dostupno na uzimanje. Neke stvari pripadaju onima koji ih žive, a ova granica - koja nije zabrana, već mjera opreza - sprječava da tržište postane karikatura.

Odjeci u Španiji: Talavera i njen vikend misterije

Privlačnost prema ritualima, pričama i simbolima nije isključivo vezana za Ande. U Španiji, Talavera de la Reina nudi veoma poseban vikend za one koji uživaju u ezoteričnom i legendarnom. Dušni dan i drugi sajam vještičarstva i čarobnjaštva San Jerónimo Predstavljaju se kao dvostruki događaj 31. oktobra i 1. novembra, oko proslave Svih svetih, s aktivnostima koje kombiniraju lokalnu historiju, zabavu i zanate.

Dana 31. oktobra, u 20:30 sati, posebna ruta "Zadušna noć" krenut će iz Kulturnog centra Rafael Morales kroz ulice Starog grada. Ocultura Talavera koordinira turu, koja otkriva priče i legende u stvarnim okruženjima širom grada. Kapacitet je ograničen i potrebna je prethodna registracija. To je obavezno, formula koja organizuje šetnju i čini je intimnijom. Večeri će kao voditelj programa nastupiti Jesús Ortega iz radio programa El Dragón Invisible (Radio Castilla-La Mancha).

Sam Centar Rafael Morales također će biti domaćin izložbe posvećene misteriji, teroru i ritualima, upotpunjujući rutu komadima i pričama koje proširuju simbolički univerzum noći. Prve subote u novembruPijaca San Jerónimo održat će posebno izdanje usmjereno na vještičarenje i čarobnjaštvo, dodajući štandove s magijom, ezoterične prostore i razne tarot čitače uobičajenim zanatskim ponudama koje ispunjavaju najharizmatičnije ulice Starog grada.

Tokom dana će se u različito vrijeme održavati pozorišne predstave, pričati priče o vješticama i prodavati amajlije, bilje i slatkiši vezani za temu. Drugi sajam vještičarstva i čarobnjaštva San Jerónimo Štandovi će biti postavljeni na trgu Plaza San Pedro, trgu Plaza de San Agustín i ulici Pescaderías, s očekivanjem - prema Gradskom vijeću - da će ponoviti uspjeh s prethodnih događaja u pogledu posjećenosti i učešća. Savremeni poklon magiji koji, iako vrlo različit od andskog univerzuma, otkriva zajednički interes za priče koje izazivaju vidljivo.

S jedne strane, naselje u La Pazu proglasilo je nematerijalnu kulturnu baštinu zbog svoje uloge utočišta znanja i sadržaja; s druge strane, kastiljski grad koji organizira tematske rute i tržnice kako bi istražio svoje urbane legende. Dva pogleda na misteriozno koje se ne takmiče, već se međusobno nadopunjuju: obje pokazuju da je fascinacija ritualom, simbolom i obećanjem zaštite još uvijek itekako živa.

Za one koji stignu u La Paz, iskustvo je manje poput šetnje pijacom, a više poput tihe lekcije: sastojci koji nešto znače, riječi koje prizivaju, ruke koje znaju. A za one koji posjete Talaveru, šarm noćnih priča i pijaca koja miješa zanate s tarotom, predstave i slatkiše s očaravajućim nazivima.

"Misteriozna pijaca vještica" nije razglednica niti turistički trik; to su poluotvorena vrata ka načinu razumijevanja svijeta u kojem je sve povezano: nova kuća koju kupujete, posao koji tražite, ljubav koju tražite, zdravlje koje štitite. Od La Paza do Talavere, rituali mijenjaju oblik, ali zadržavaju svoj suštinski ritam: želju da se govori onim što je nevidljivo kako bi se brinulo o onome čega se svakodnevno dotičemo.