Detektivska priča je priča u kojoj se pripovijeda zločin i nastojanje da se on razriješi, a karakterizira ga jer čitalac zna činjenice u isto vrijeme kao i likovi, za razliku od detektivskih romana u kojima se ubistvo obično otkriva privatni detektiv ili policija. Neki od najznačajnijih autora detektivskih priča su Edgar Allan Poe, Agatha Christie i Arthur Conan Doyle.
Detektivske priče obično imaju brz tempo i iznenađujući kraj i pune su neizvjesnosti. Često je ubica neočekivani lik i čitalac mora da otkrije ko je on kroz tragove koji su ostali kroz priču.
Za pisanje dobre detektivske priče važno je stvoriti misterioznu atmosferu, a potrebno je i niz zanimljivih i zagonetnih likova. Ubistvo je obično samo početna tačka priče, a prava zagonetka je otkrivanje šta motiviše ubicu i kako je izvršio zločin.
Policijska priča - Definicija, vrste i karakteristike
https://www.youtube.com/watch?v=MGbINCXwohI
Karakteristike policijske priče
https://www.youtube.com/watch?v=NHPrH0jBQoQ
Detektivska priča obično ima složenu radnju ili argument.
Detektivski roman je karakterističan po tome što čitatelj na početku zna činjenice o zločinu, za razliku od romana misterija u kojem čitalac nema nikakvih tragova i mora otkriti elemente zločina kako se priča odvija.
U detektivskoj priči, detektiv je obično glavni lik i često je narator priče. Detektivske priče su često društveni kritičari.
Policijski žanr se u Evropi razvio krajem 19. i početkom 20. veka.
Likovi u detektivskoj priči uglavnom su prikazani kao ljudska bića sa svojim motivima i unutrašnjim sukobima.
Detektiv, ubica i žrtva tri su centralna lika u policijskoj priči. Detektiv je glavni lik i onaj koji rješava misteriju. Ubica je zlikovac, a žrtva je osoba koja je ubijena.
Detektiv mora iskoristiti svoju inteligenciju da otkrije ko je ubica. Morate analizirati tragove i činjenice da biste došli do istine. Ponekad detektivu može pomoći partner ili policijski pas.
Ubica je generalno inteligentna i proračunata osoba. Često je ubica motiviran novcem ili pohlepom. Ponekad ubica može biti impulzivan i nesiguran.
Žrtva je obično nevina osoba. Ponekad se žrtva bira nasumično. U drugim slučajevima, žrtva se bira zato što ima nešto što ubica želi ili treba.
U detektivskoj priči čitalac često do kraja ne zna ko je krivac.
U detektivskoj priči čitalac često do kraja ne zna ko je krivac. To je dio privlačnosti žanra, jer čitalac neprestano pokušava da pogodi ko je ubica. Često je ubica neko ko nije očigledan od početka, što detektivsku priču čini još zanimljivijom.
Detektivske priče obično su mračne i prijeteće, s atmosferom neizvjesnosti koja čitaoca drži u neizvjesnosti.
Detektivske priče obično su mračne i prijeteće, s atmosferom neizvjesnosti koja čitaoca drži u neizvjesnosti. Radnja se obično vrti oko zločina, a čitalac je često uhvaćen usred istrage, pokušavajući da razotkrije misteriju zajedno sa likovima.
Ove priče često imaju iznenađujući kraj, jer se krivac često ispostavi da je neko neočekivan.
Detektivske priče mogu biti veoma zabavne za čitanje, jer nude uzbudljiv način da se provede vreme. Ako volite misterije i volite da saznate ko je počinio zločin, vjerovatno ćete uživati čitajući ovaj žanr.
Detektivske priče obično imaju iznenađujući ili neočekivani kraj.
Čitalac će možda biti zaintrigiran radnjom i likovima. Detektivske priče često predstavljaju misteriju koju čitatelj mora riješiti. Detektivske priče mogu biti smiješne, zastrašujuće ili dramatične. Neke se krimi priče fokusiraju na istragu zločina, dok se druge fokusiraju na potragu za kriminalcem.
