Postojanje je filozofski koncept koji se odnosi na prirodu stvarnosti i način na koji se ona odnosi prema ljudskim bićima. Generalno, može se reći da je postojanje ono što postoji ili ono što je stvarno. To znači da sve što postoji ima svoje postojanje, nezavisno od ljudskog uma.
Postojanje je vrlo širok pojam i može se shvatiti na mnogo različitih načina. Neki filozofi su tvrdili da je postojanje jednostavno ono što je vidljivo ili ono što se može percipirati osjetilima. Drugi su tvrdili da je postojanje ono što je neophodno ili ono što ima uzrok.
Iako je koncept postojanja veoma star, grčki filozof Aristotel ga je eksplicitno uveo u zapadnu filozofiju. Aristotel je tvrdio da sva živa bića imaju sopstvenu suštinu ili prirodu, nezavisnu od ljudskog uma. Ova suština je ono što svako biće čini onim što jeste i što ga razlikuje od svih drugih bića.
Njemački filozof Immanuel Kant također je razvio važan koncept postojanja. Kant je tvrdio da postojanje ne može biti shvaćeno ljudskim razumom, već se može opaziti samo osjetilima. Prema Kantu, postojanje je nešto transcendentalno, odnosno nešto što je izvan ljudskog iskustva.
U 20. veku, francuski filozof Jean-Paul Sartre razvio je teoriju postojanja poznatu kao egzistencijalizam. Sartr je smatrao da postojanje prethodi suštini, što znači da ljudsko biće nema fiksiranu prirodu ili unapred određenu sudbinu. Umjesto toga, ljudsko biće je slobodno i odgovorno za svoje postojanje.
Koncept postojanja bio je predmet intenzivnih rasprava kroz historiju filozofije. Međutim, ona ostaje centralna tema u savremenoj filozofiji, jer nam pomaže da bolje razumijemo vlastitu prirodu i svoje mjesto u svijetu.
Egzistencijalizam, egzistencija.//Filozofija i čovjek.
https://www.youtube.com/watch?v=s383mX85f1U
Šta je smisao života?
https://www.youtube.com/watch?v=yKaJh6HgA6I
Šta filozofi kažu o postojanju?
Ne postoji jedan odgovor na ovo pitanje jer filozofi imaju širok spektar pogleda na prirodu postojanja. Neki filozofi, poput Parmenida i Platona, tvrde da sve što postoji ima trajnu, nepromjenjivu prirodu. Drugi, poput Aristotela i stoika, tvrde da je promjena inherentni dio postojanja. Neki filozofi, kao što je Descartes, tvrde da je postojanje jednostavno stvar svijesti o sebi, dok drugi, poput Spinoze, tvrde da je postojanje Božje vlasništvo. Na kraju krajeva, ne postoji jedinstven odgovor na ovo pitanje jer je to stvar filozofske spekulacije.
Šta znači postojanje?
Postojanje znači život osobe ili stvari. Može se odnositi i na stvarnost nečega, odnosno da nešto postoji. Na primjer, možemo reći da je postojanje Boga misterija, što znači da ne znamo da li Bog zaista postoji ili ne. Drugim riječima, možemo reći da nešto postoji ako je živo ili ako je stvarno.
Šta je postojanje i kako je povezano sa filozofijom?
Egzistencija je riječ koja se koristi u filozofiji za označavanje stanja bića objekta ili subjekta. Drugim riječima, postojanje je ono što čini objekt stvarnim. Na primjer, ako osoba postoji, onda je ta osoba stvarna. Ako objekat ne postoji, onda je taj objekat nestvaran.
Egzistencija je važan koncept u filozofiji jer mnogi filozofi vjeruju da je postojanje jedina stvar koja je bitna. To znači da ako stvar ne postoji, onda nema vrijednost. Za ove filozofe egzistencija je jedino što je stvarno, a sve ostalo je nestvarno.
Drugi filozofi vjeruju da postojanje nije jedina stvar koja je važna. Ovi filozofi vjeruju da je postojanje važno, ali da postoje i druge stvari koje su važne, kao što su ljubav, pravda, istina itd. Ovi filozofi vjeruju da je postojanje važan dio stvarnosti, ali nije jedini dio.
Šta zaista postoji?
Prema zapadnoj filozofiji, ono što stvarno postoji su fizički objekti, oni koje možemo percipirati našim osjetilima. To znači da su objekti koji postoje u fizičkom svijetu jedini koji zaista postoje, dok sve ostalo, kao što su ideje, koncepti i misli, postoji samo u našim umovima.
Da li stvari postoje nezavisno od nas ili su proizvod našeg uma?
Postojanje stvari nezavisno od nas pitanje je filozofske rasprave o kojoj se raspravlja vekovima. Jedan od glavnih razloga zašto je ovo pitanje toliko kontroverzno je taj što je teško, ako ne i nemoguće, utvrditi apsolutnu istinu po ovom pitanju. Drugim riječima, ne možemo sa sigurnošću znati da li stvari postoje ili ne postoje nezavisno od nas, jer ne možemo vidjeti svijet iz potpuno objektivne perspektive. Međutim, iako ne možemo biti sigurni u apsolutnu istinu po ovom pitanju, možemo doći do vjerojatnog zaključka o tome analizirajući različite argumente.
Argument za postojanje stvari nezavisno od nas je ontološki argument Rene Descartesa. Ovaj argument se zasniva na ideji da ako o nečemu razmišljamo, onda ono mora postojati. Drugim riječima, ako možemo nešto zamisliti u svom umu, onda to dokazuje da stvar o kojoj razmišljamo zaista postoji. To je zato što je, prema Descartesu, postojanje neophodno svojstvo svega što postoji u našim umovima. Dakle, ako nešto možemo zamisliti, to dokazuje da ono postoji nezavisno od nas.
Međutim, postoji problem sa Descartesovim ontološkim argumentom, a to je da ne možemo biti sigurni da sve što postoji u našem umu zaista postoji. Na primjer, možemo zamisliti jednoroga, ali to ne znači da jednorozi zaista postoje. U stvari, većina ljudi se vjerovatno slaže da su jednorozi plod naše mašte i da ne postoje u stvarnosti. Prema tome, iako Descartesov ontološki argument može biti validan u nekim slučajevima, on nije konačan argument u svim slučajevima.
Još jedan argument kojim bi se pokušalo utvrditi postojanje stvari nezavisno od nas je argument uzročnosti. Ovaj argument se zasniva na ideji da sve stvari koje postoje imaju uzrok. To znači da ništa ne može postojati bez razloga ili objašnjenja. Dakle, ako možemo dokazati da nešto postoji, onda to dokazuje da postoji nezavisno od nas.
Međutim, i ovaj argument ima problem, a to je da ne možemo biti sigurni da sve stvari koje postoje zaista imaju uzrok. Na primjer, teorija velikog praska kaže da je svemir nastao od velike eksplozije. Ako je to tačno, onda svemir nije imao uzrok, jer je bio rezultat slučajnog događaja. Stoga, iako argument uzročnosti može biti valjan u nekim slučajevima, on nije konačan argument u svim slučajevima.
U zaključku, iako ne možemo biti sigurni u apsolutnu istinu po ovom pitanju, možemo doći do vjerovatnog zaključka o istom analizirajući različite argumente.
Zašto svijet postoji, a ne ništa?
Postoji nekoliko teorija o tome zašto svijet postoji, a ne ništa. Prva od njih je takozvana teorija Velikog praska, koja objašnjava da je sve što postoji u svemiru nastalo od velike eksplozije koja se dogodila prije otprilike 13.800 milijardi godina. Prema ovoj teoriji, u to vrijeme sva materija i energija koja je postojala u svemiru bila je koncentrisana u vrlo maloj tački, a zatim se brzo širila u svim smjerovima. Druga moguća teorija je teorija božanskog stvaranja, koja tvrdi da je svijet stvorio bog ili bogovi. Ovo je vjerovatno najstarije objašnjenje zašto svijet postoji, i iako mnogi ljudi vjeruju u njega, to još uvijek nije naučno dokazano.
Kako možemo biti sigurni da nešto postoji?
Jedan od načina da budete sigurni da nešto postoji je direktno iskustvo. Na primjer, ako vidimo tabelu, možemo biti sigurni da ona postoji jer je vidimo i dodirujemo. Drugi način da budete sigurni da nešto postoji je empirijski dokaz, odnosno korištenje osjetila za promatranje svijeta.