Znanje je jedan od najosnovnijih pojmova u filozofiji, a ipak jedan od najtežih za definiranje. Općenito se može reći da je znanje odnos između subjekta (onoga koji zna) i objekta (onoga što je poznato). Ali ova definicija ostavlja mnoga pitanja bez odgovora: kakav odnos mora postojati između subjekta i objekta da bismo mogli govoriti o znanju? Kako znamo da li je nešto istina ili laž? Kakvu ulogu u znanju imaju iskustvo i razum?
Kroz istoriju su mnogi filozofi pokušavali da odgovore na ova pitanja. Zatim ćemo vidjeti neke od glavnih teorija znanja prema najvažnijim autorima.
Platon: Znanje je kopija stvarnosti
Za Platona je znanje kopija stvarnosti. To znači da kada vidimo neki predmet (na primjer, jabuku), ono što vidimo je nesavršena kopija prave jabuke. Prava jabuka je nepromjenjiv i vječan objekt koji postoji u svijetu ideja. Dakle, znanje je korespondencija između nesavršene kopije (jabuke koju vidimo) i stvarnog objekta (vječne jabuke).
Aristotel: Znanje je čin opažanja istine
Za Aristotela, znanje je čin opažanja istine. To znači da kada vidimo neki predmet, ono što radimo je da opažamo njegovu istinu. Aristotel je razlikovao dvije vrste istine: činjeničnu istinu (na primjer, jabuka je okrugla) i formalnu istinu (na primjer, jabuka je jabuka). Za Aristotela, znanje zahtijeva obje vrste istine: ako opažamo samo činjeničnu istinu, imamo samo mišljenje; Ako opažamo samo formalnu istinu, imamo samo sud. Tek kada sagledamo obe istine, možemo govoriti o znanju.
Descartes: Znanje je čin razuma
Za Descartesa, znanje je čin razuma. To znači da kada vidimo neki objekat, ono što radimo koristimo naš razum da zaključimo o njegovom postojanju. Prema Descartesu, razum je nepogrešiv, pa ako ispravno zaključimo postojanje objekta, možemo biti sigurni da on postoji. Međutim, Descartes je prepoznao da ponekad možemo pogriješiti u svojim zaključcima. Stoga, za Descartesa, znanje zahtijeva ne samo razum, već i sigurnost. U nešto možemo biti sigurni samo ako to ispravno zaključimo kroz naš razum.
Hjum: Znanje je verovanje zasnovano na iskustvu
Za Hjuma, znanje je verovanje zasnovano na iskustvu. To znači da kada vidimo neki predmet, ono što radimo je formiranje uvjerenja o njemu na osnovu našeg iskustva. Hume je prepoznao da naša uvjerenja nisu uvijek istinita, ali je tvrdio da su vjerovatnija ako su zasnovana na našem iskustvu. Stoga, za Humea, znanje zahtijeva ne samo vjerovanje, već i iskustvo. U nešto možemo biti sigurni samo ako smo to direktno iskusili.
DEFINICIJA I VRSTE ZNANJA
https://www.youtube.com/watch?v=tXM9YKdVtqQ
Koncepti prema autorima
https://www.youtube.com/watch?v=m-6_ingO1c8
Koji autori govore o znanju?
Mnogo je autora koji raspravljaju o konceptu znanja. Neki značajni primjeri su Platon, Aristotel, René Descartes i John Locke. Svaki od ovih mislilaca ima različite ideje o tome šta je znanje i kako se ono može steći. Na primjer, Platon je vjerovao da je znanje nešto što se može postići razumom i kontemplacijom, dok je Aristotel smatrao da je moguće steći znanje kroz promatranje i iskustvo. Descartes je slavno tvrdio da je znanje nešto što se može izvesti iz jasnih i jasnih ideja, dok je Locke vjerovao da je to nešto što se može steći čulnom percepcijom.
Šta je Redalyc znanje?
Redalyc je mreža institucionalnih repozitorija digitalnih dokumenata, koju promoviraju Autonomni univerzitet države Meksiko i Latinoamerički institut za obrazovnu komunikaciju, s ciljem omogućavanja otvorenog pristupa naučnoj i tehničkoj literaturi iz Latinske Amerike i Kariba.
Šta je APA znanje?
APA znanje je oblik znanja zasnovan na filozofiji pragmatizma. Prema pragmatizmu, važan je učinak koji naši postupci i uvjerenja imaju, a ne njihova objektivna istina. Dakle, APA znanje nije zasnovano na potrazi za objektivnom istinom, već na potrazi za efektivnošću. Pragmatizam su razvili američki filozofi Charles Sanders Peirce, William James i John Dewey.
Šta je Kantova teorija znanja?
Kantova teorija znanja je filozofska teorija koja objašnjava kako stičemo znanje. Prema Kantu, ljudi stiču znanje iskustvom, ali razum koriste i za obradu informacija koje primaju putem čula. Kant tvrdi da je razum krajnji izvor svakog znanja. Kant također navodi da se znanje dijeli na dvije vrste: a priori i posteriori. Apriorno znanje je znanje koje se stiče nezavisno od iskustva, dok se aposteriorno znanje zasniva na iskustvu.
Šta je znanje prema autorima?
Znanje je, prema autorima, ljudska sposobnost koja nam omogućava da razumijemo stvarnost kroz iskustvo, proučavanje i razmišljanje. To je društvena konstrukcija zasnovana na razmjeni ideja i dijalogu između pojedinaca. Znanje je način razumijevanja svijeta oko nas i djelovanja u njemu.
Koje vrste znanja postoje prema autorima?
Prema autorima, postoje tri vrste znanja. Prva vrsta znanja je prećutno znanje, koje se odnosi na vrstu znanja koja se stiče iskustvom i neformalnim učenjem. Druga vrsta znanja je eksplicitno znanje, koje se odnosi na vrstu znanja koja se može izraziti usmeno ili pismeno. Treća i konačna vrsta znanja je proceduralno znanje, koje se odnosi na vrstu znanja koja se stiče kroz obuku i obuku.
Kako ljudska bića stiču znanje prema autorima?
Prema autorima, ljudska bića mogu steći znanje na različite načine. Kroz posmatranje, proučavanje, iskustvo i rasuđivanje, ljudska bića mogu naučiti i razumjeti svijet oko sebe.
Zašto je znanje važno prema autorima?
Postoji mnogo razloga zašto je znanje važno, prema različitim autorima. Neki kažu da je važan jer nam pomaže da razumijemo svijet i svoje mjesto u njemu. Drugi vjeruju da je znanje moć i da nam bolje razumijevanje svijeta daje veće šanse za pozitivne promjene u njemu. Drugi pak kažu da je znanje način povezivanja s drugim ljudima i stvaranja zajedničkog razumijevanja naše zajedničke ljudskosti. Bez obzira na razlog, nema sumnje da je znanje vrijedan dio naših života.
